|
|
| < | listopad, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naši snovi su naše najveće prokletstvo…
Svaki put kad zatvorite oči… SMRT ČEKA
Linkovi
Blog.hr
vampir
Lost Souls Domain bands page
MOJI NAJBLOGICHI
kula
Immortal
pearl
Moguće da je lutka?
Lord Of Smrad
2CrAzY 2Be SaInT 4eVer
lelaaaa:)
In Front Of Gates To Hel...
Me and my perfect world
:-)
Knezica KNEZuje!:))
Masses For The New Messiah
In massing darkness we stand united
Raging above inferior sheeps
A convoy of souls swept into the night
Hearts strengthened with black fire passion
In us is fulfilled the prophecy of satan
Evolution of the inner shrine
In us is mantained the revelation of satan
Innocence brought to an end
In honour of thy unearthly creation
We bring forth thy divine form
Vanity throughout any conceptions
Blazed and bound for the days are coming
Infernal madness,unholy ascendance
Christian death abound in mouring perversion
Cherished sacred icons torn to pieces
They'll chase the serpent in everlasting nightmare
Disharmonic illusions of strings bending loose
Wrapped,penetrating skin
Listen to the music of their agony
Eyes made of glass,mirrors within
Who I¨m:
Like
black metal
books
psihologie
natural belief and connecting with the nature
sexual dreams
my cat Abigor
travel
camping
strong coffee
yoga
workout
natural, fresh and uncooked food
my best friend gabi
alcohol
partisans
MUSTIS
Unlike
my family
childeren
boring people
fast food
serbian folk music
gneration gap
summer
right political wiew
gossip
envy
cheating
Music
Amon amarth
Behemoth
Burzum
Crown of autumn
Agramon
Azaghal
Gorgoroth
Immortal
Anorexia Nervosa
Summoning
Nokturnal mortum
Borknagar
Moonsorrow
Black omen
Nile
Moonspell
Dark funeral
Ancient ceremony
Satyricon
Dimmu Borgir
Tormentor
Riding in darkness through the hell of the night
Give all your torment to the heaven's might
In the name of satan spread all your fear
You feel his anger you know he's near
Casting a spell
Lord of all hells
Ripping the angels
God has fell
Tormentor
Baphomet's calling death is now real
Helldogs and demons waiting to kill
Pentagrams shining Luzifer smiles
Fucking the virgin rip out her eyes
Drinking the blood
Fear no god
Now you are dead
Your flesh is dot rot
Pravila nam izmješao život,
zaplačeš li izazivaš smijeh,
sreća ti se nasmije u lice,
sretan li si bit će da je grijeh.
Bolje da sam košuta u bijegu,
da mi samo jedan lovac sudi,
što sad mrtvom tijelu znači mrijeti,
kad već dušu ubiše mi ljudi!
Mirjana Košuta
autor: IMMORTAL...
Zašto žaliti?
Pitam se gdje si?
Hoces li mi oprostiti?
Sve je nestalo....
i sama sam...
Gdje je moj spasitelj?
To vise nije niti vazno...
jer je sve gotovo....
Duboko u srcu...vjerujem...
no...moja slomljena krila...zelim letjeti...
oprosti ali ne mogu....
Uzmi moju ruku.....
Povedi me u bolji svijet...
Pokazi mi da ti je jos stalo...
Nisam te nikada mislila povrijediti…
Tvoj osmijeh toliko boli....
Gubim tlo pod nogama...
Osjecam svoje srce kako me boli....
Osjecam tugu za propustenim...
propustenim prilikama....
Moj poslijednji izlazak sunca u strahu...
Zaklopila sam oci...Zbogom....
Patnja i bol me izluduju....
Zar ne vidis da nista nije stvarno,
nista...osim tebe?
Zar ne vidis da mi je jos uvijek stalo od tebe?
Moja dusa gori....
Ali gori po posljednji put....
I svaki put je isto....
Moje srce je slomljeno,a
slomljeno srce ne zacjeli lako....
Ne mogu zivjeti ovako…
Strah me da te ne izgubim zauvijek…
Ali osjecam da te gubim….
Budi sa mnom….
Ne ostavljaj me….
Ima li jos nade za nas?
Da bar mogu vratiti vrijeme….
=(
Hmmm... evo s vremena na vrijeme pravo je zadovoljstvo doći ovamo i izjadati se..... skupiti sve misli na jedno mjesto bez obzira da li će tko to pročitati ili ne... Evo, prolazi jos jedno jesensko poslije podne... tiho i umorno uz moonsorrow i veliku dozu crne kafe.... Čeka me gomila piskaranja, čitanja lektira i učenja, ali lijena sam ko guzica i muči me to neko moje francusko razmišljanje.... Jednostavno otkad sam se umno počela razvijati prema toj nekoj svijesti žene (još uvijek naivne, ali ipak uporne) krenula su moja razmišljanja kako je za ženu najbolja opcija da bude dovoljno obrazovana da se može brinuti sama za sebe... to ja želim za sebe.... Ali, tu ćemo stati jer postoje neke ideje za fax, ali šturo i maglovito, pa ćemo o tome kada ta tema i krene... Nekako mi je u zadnje vrijeme sve isprazno, sve već viđeno, ništa od čega bi dah zastao i adrenalin škočio... al ajde, valjda je takvo vrijeme došlo kad čovjek postane dio kolotečine i tu zaglavi i stoji... ok, ajde, barem još nisam zaboravila opustit se, otić u prirodu i sanjati... to je ono čega se bez obzira na vrijeme neću odreć... već neko vrijeme sam totalno zanesena ljudima... promatram ih u raznim situacija i totalno me fasciniraju one naoko već očekivane radnje tipa gestakulacija, izrazi lica, raspoloženja, ali one su toliko nenadane zapravo... tj. zanimljivo je to kako se snalaze/ ne snalaze u toj gomili društva, okruženjima na koja su prisiljeni... ugl. da ne filozofiram puno povući ću ono pitanje o kojem sada razmišljam...Što je samnom?
Što je s mojom trenutnom situacijom? Mojom prilagodbom društvu? Mojim duševnim stanjem? Povlačim se... zamara me društvo, usiljena druženja i opijanje iz očaja... jednostavno, postoje ljudi s kojima mi godi razgovor, ali nekad imam osjećaj da je sve to jako sebično s obzirom da im se javljam zbog vlastite ugode... Što se tiče nekih ljubavnih odnosa s druge strane, to skroz odbacujem... jednostavno ja sam u takvoj fazi kad mi je sve lažno, preuveličano, kad više nitko nema ništa već neviđeno, već nedoživljeno... i ponekad kad se oćutim faking usamljeno dođe mi da opet postanem ona petnaestogodišnja djevojčica kojoj su koljena klecala i lice se ozarilo kad bi vidjela dečkića koji je tad bio "najveća ljubav".... ahh, kako je sve to nedužno i naivno bilo... ali, eto, odrastaš, uviđaš kako je svijet okrutan i kako nema te neke nedužnosti i iskrenosti u svim tim osjećajima... i tako eto sad umjesto da razmišljaš kada ćeš se nać s njim, sada razmišljaš o tome kako je prirodni proces da ljudi sa dolaskom zimskih dana spavaju dulje i kako je to dobro za zdravlje...ali ajde, opet kažem, takvo je vrijeme...baš se pitam kakva ću bit za kojih desetak godina... za koji vrag ću onda marit.... kakva će onda bit moja fran. razmišljanja... i eto, u ovom trenutku jedino priželjkujem neko iznenađenje.... nije bitno, sutra, za mjsesec dana, ali nek se nešto dogodi, da napokon i ja osjetim kako bilo ubrzava i kako suze naviru... onako, baš priželjkujem neku eksploziju raspoloženja da me na tren izvuče iz ove monotone smirenosti... a sad evo idem jer bi mogla nastaviti pisati dok ne bi i sebi dopizdila...
Pozdrav od vaše sjene...
Ej ljudi! Skužila sam da sada kad sam sasvim dobro da ne zalim zbog svega loseg sto mi se desilo.... jednostavno, kao da me sve to naučilo da cijenim taj trenutni mir koji je došao... da cijenim to što napokon imam razloga reć sretna sam... tu su ljudi koje volim, tu su sitnice koje me čine sretnom, tu su ta sitna hedonistička zadovojstva koja čine stvarnost još stvarnijom... ali, bez brige, nisam zaboravila sanjati... jos sam ono isto dijete koje sanja velike nove, teško ostvarive ciljeve, ali sada sam nekako opreznija u vjeri u njih... i znam da sam sposobna i znam da neke stvari mogu više i bolje nego ikad... i jos u vemu ovome se ne ograničavam kao prije... nedam principima da me ograničavaju samo na meni poznate stvari... sada upozanjem više nove ljude, više putujem, idem na razna događanja, više obraćam pozornost na nova iskustva.... i nastojim biti spontana... i to je ono što i vama savjetujem.... jer sve je truntak koji nestaje.... znači, iskoristite ga što bolje možete.... meni se već danima po glavi mota jedna pjesma od edguya - sands of time... zbilja me smiruje i tjera dalje... idući tjedan dolaze mi sestre iz nizozemske... prvi put se iskreno veselim tome... nekako nas želim na okupu, iako ja inace mrzim obiteljska okuljanja i svu strku i kaos koji tad nastaje... jer kad si cijele godine i toj nekoj bazenoj samoci, a odjednom ti je kuca puna ljudi, to je meni jako zamorno.... ali nekako ipak kao da krv neda.... vuče... i to je to od mene... nadam se da neće dugo proći dok ponovno dođem.... cuvajte se i uzivajte... pozzz
Danas sam očistila sobu, otisla pod tus i onda sjela na svoju lijepo istkanu prostirku, te meditirala dobrih sat i nesto.... toliko sam bila zivcana i napeta i bas me smirilo... bila sam zapala u fazu da se osjecam samo i ostavljeno... inace, slobodna sam od 4 mjeseca, al jos uvijek mi ponekad dode tako neka faza da se pitam kako da nastavim sama... ali eto, imala sam zivot prije njega, imam ga i sad.... ovaj vikend sam bila na motorijadi... tocila sam cugu za sankom jer sam zadrti supporter svog moto kluba.... ali, moj bivsi dragi je njihov clan i fakat me zivcirala njegova blizina uopce... no, prezivjela sam, sad ga nemoram vidjet 365 dana tako da imam vremena zaboravit da postoji... imam malih problema sa starcima... odnosi su nam jako napeti zbog mojih izlazaka.... oni me pustaju do 2, a ja dodem u zoru... ali, ajde... jos 4. razred srednje, pa onda osijek... dovoljno daleko od kuce da se osamostalim...u mom gradu bas i nema nekih metalaca, prevaldavaju cajke... imam par prijatelja i s njima sam stalno, i svi su fenseri.... sad sam se povezala s ekipom iz najblizeg grada i imam ogromnu zelju izlazit s njima, ic na kafe s njima, dopat se s njima... ko kad neka zivotinja ima porive prema svom coporu.... nevjerovatno.... eto, nabacala sam sve sto mi je bilo na dusi, pa cete se vec nekako snaci... pozz
Evo me ponovno da obnovim neke stare price... Ponovno me primila faza da pisem blog, obnovim neka stara poznanstva, citam nove ljude, nove savjete i tako.... sad kad citam ove stare posteve shvatim koliko sam se promijenila... koliko je nestalo te depresivne curice koja je sve sto nije prihvacala osudivala... nadam se da ce se to osjetit u postovima jer mislim da sam daleko dosla u razvoju nekih svojih pogleda na svijet, zapravo, da sam barem malo odraslija.... sto se sve izdogadalo u ovom proteklom vremenu nije toliko vazno samo bili je tu svega: putovanja, odlaska na koncerte, neke promijene u glazbenom pravcu, novi interesi, bijezanja od kuce, raznorazni poslovi, itd. ugl. sada sam tu ponovno, pa cemo vidjet kako ce sve ovo ic... drago mi je ako pronadem neke od vas starih s jos neugasenim blogovima, a drago mi je i ako nadem vas neke nove s zanimljivim postevima....;) pozz ljudi, trudit cu se sto prije udarit novi post....
Pa ovako... danas se u mom razredu u samo jutro dogodio fizički obračun... i da, dvojica su se potukla, jedan je malo zgreban, drugom je cijelo oko zatvoreno zbog ogromne šljive.... nekoliko njih je pokušavalo razdvojiti ova dva nabijana mahera dok su oni bijesno srljali jedan na drugog.... nadodat ću i to da je trajao sat i da je profesorica sjedila u razredu... kad je tučnjava počela pogledala sam ju, a ona onako sa smiješkom na licu, gleda sve kao da se zabavlja i ne pada joj napamet da prekine ovu fakat ozbiljnu situaciju... mislim, u skoli se kao nasilje ne tolerira, ali bitno da se ta nulta tolerancija ne provodi... ipak su tu ljudi koji su osposobljeni da u ovakvim situacijama srede stvar, npr. pedagozi, psiholozi, čak i sam ravnatelj... ali, ona fino uziva u prizoru kao u boks meču i ne pada joj napamet pozvati nekog nadležnog za to ili ovu dvojicu poslati njima... a razlog tucnjave je bilo mjesto u predzadnjoj klupi koje su obadvojica htjela zauzeti (banalnost)... i sad vrijedi i napomenuti kako obadvojica imaju po 17. godina dokazuje koliko je nas mladi narastaj nedorastao svojim godinama... smatram da su to godine u kojima bi trebali imati barem temelje opće kulture i u kojima bi trebali poraditi na ozbiljnosti jer tada vec tezimo samostalnosti i pokusavamo se dokazati obavljajući svoje dužnosti.....a da napomenem kako to nije prvi slučaj i kako se to događa češće i iza leđa profesora, ali kad se ne reagira u slučaju koji im je pred nosom kako će reagirati na stvari koje ne vide?! koja sramota....
prošle godine je učenik trećeg razreda pretukao svog kolegu iz razreda, i to brutalno ga je cipelarijo, a svi učenici te škole su stajali okolo i gledali... dogodilo se to ispred 200 do 300 učenika i nitko nije pozvao pomoć.... a to se dogodilo isprd škole tako da je zbornica, ravnatelj, pedagogica ili bilo tko bio na dohvat ruke... i sigurno se pitate zašto ja nisam nešto poduzela, a mogla sam.... nisam, iz principa.... držim do toga da prvo osobe na vrhu, u ovom slučaju profesori odreagiraju na situaciju i naprave nešto, a tek onda ću ih i ja slijedit... jer je tamo bilo previše učenika kojima očito nitko nije dokazao kako nisi izdajica, ako spasiš nekog od batina....
i u našoj školi je dosta učenika s ukorom pred isključenje, a oni i dalje krše pravila, naslađuju se i ostaju u školi.... na pitanje zašto, profesori odg da je to zato kaj bi inače završili na ulici itd., pa su oni solidarni, pa tu djecu spasavaju propasti... kako velikodušno... a tko misli na nas ostale koji mirno zelimo ici u skolu, ne bojeći se nasilnika kojima je dovoljan razlog krivi pogled, a kamoli upućena riječ, na nas koji ne želimo primjere kolega koji donose pištolje i tzv. teleskope i onda glume face, na nas koji opće želimo neki miran život....???
ali, kako ne bi ispalo da kritiziram samo profesore moram napomenuti kako u ovim školskim klupama više ne vlada neki odgoj, opća kultura, pristojnost, bonton ili sl. naše nove generacije na kojima navodno svijet ostaje postaju sve razmaženije, sve primitivnije, bez tračka poštovanja i nekog znanja o kolegijalnosti i bontonu... zar mislite da ste vi najbolji kad možete spuštati svakome, i sve riješavati na taj svoj način (nasiljem) na koji se pozivate da imate pravo?
I ovom prilkom....
R.I.P. Luka Ritz
United we stand
vaša Sjena
